Obični jelen
- Detalji
- Objavljeno 18 Prosinac 2012
- Napisao/la Zoran Ožetski
- Hitovi: 19831
FOTOGRAFIJA: IVAN VIDAKOVIĆ
Obični jelen ( Cervus elaphus L.)
Obični, ili kako ga još nazivaju crveni jelen, jedna je od najvećih vrsta jelena. Odrasli mužjak ove vrste iz roda jelena, može težiti fantastičnih 220 kilograma. Nastanjuje veći dio Europe, Male Azije, dijelove zapadne i središnje Azije. Također obitava na području između Maroka i Tunisa u sjeverozapadnoj Africi što ga čini jedinom vrstom jelena koja nastanjuje Afriku. Kao lovna divljač unesen je i na područje Novog Zelanda, Australije i Argentine, gdje ga uzgajaju radi mesa. U Europi je rasprostranjen u šumskim kompleksima većih vodotokova Dunava, Save, Drave te brdskim i planinskim šumama Mađarske, Rumunjske, Slovačke, Njemačke i Austrije. U Hrvatskoj je najbrojniji na području Slavonije, Baranje, Posavine, te Gorskog Kotara.
Jelen je vrlo lijepa i graciozna životinja, građena za dugo i ustrajno kretanje. Vrlo dobro pliva, skače i trči. Zbog njegove ljepote nazivamo ga kraljem naših šuma. Ipak jelen je zapravo vrlo plašljiva životinja. Živi u stadu: mužjaci na jednoj strani, a košute i lanad na drugoj.
Hrani se travom, vrijeskom, žirom, gljivama, korom te raznim plodovima.
Glavna karakteristika jelena, je njegovo rogovlje koje počinje rasti nakon što jelen navrši dvije godine starosti. Rogovlje nose mužjaci (samo u rijetkim slučajevima je zabilježeno i kod ženki ). Rogovlje se počinje razvijati svake godine u proljeće. Potpuno razvijeno, kod zdravog, kapitalnog mužjaka može u promjeru imati više od 130 cm i težiti od 12 do fantastičnih 20 kilograma. Rogovlje raste direktno iz lubanje i u početku je prekriveno baršunastom, dlakavom kožom. Kad poraste i očvrsne, koža na njima se osuši. Jelen ih trlja o stablo kako bi uklonio suhu kožu. Takvo rogovlje spremno je za borbe tijekom sezone parenja (rike). Nakon parenja rogovlje ponovno otpada.
Nije još sasvim jasno zašto svake godine dolazi do odbacivanja rogovlja i ponovnog izrastanja. Možda je razlog obnavljanje rogovlja oštećenog u borbama za vrijeme parenja.
Spomenuli smo da je jelen unatoč svojoj veličini zapravo vrlo plašljiva životinja, aktivna u sumrak. Na aktivnost jelena utječe duljina trajanja i intenzitet sunčeve svjetlosti. Za razliku od košuta koje tijekom cijele godine žive u čvrsto povezanim krdima s teladi i mladim jelenima, stariji jeleni su skloniji samotnjačkom životu.
Kod jelena je duboko usađen nagon za sezonskim migracijama. Ljeti u niže, a zimi u više predjele. Nažalost zbog prekinutih selidbenih puteva koji prolaze uz tokove velikih rijeka, jeleni se ne sele kao nekada.
Sezonu parenja jelena nazivamo "rikom". Parenje se u nizinskim krajevima odvije u kolovozu ili rujnu, dok u višim krajevima nešto kasnije.To je razdoblje kada jeleni pokušavaju oko sebe okupiti što više košuta. Razdoblje parenja ili rike za svakog zdravog, spolno zrelog jelena, vrlo je naporno. Parenju prethode iscrpljujuće borbe u kojima mužjaci ( zbog fizičkog napora i neuzimanja hrane ) mogu izgubiti i do 30 kilograma. Najuspješniji osvaja "harem" i pari se sa svim košutama. U prosjeku od 12 pokušaja parenja, jelenu uspijeva samo jedan. S istom košutom može se pariti još nekoliko puta , prije nego odabere drugu iz svog harema. Nakon iscrpljujuće sezone parenja dolazi duga i hladna zima, koju stari, iscrpljeni i ranjeni mužjaci vrlo vjerojatno neće preživjeti.
Košuta nosi 33-34 tjedna, a prije nego što će se oteliti izdvaja se iz krda. Teli u 5. ili 6. mjesecu i obično oteli jedno ili rjeđe dva mlada. Događa se da jedno ugine kao zametak ili nešto kasnije. Tek rođeno tele teško je 7 do 12 kg. Košuta ima 4 sise, i kada tele toliko ojača da može slijediti majku, košuta se vraća u krdo. Tele postaje samostalno s 9 do 11 mjeseci, a spolna zrelost nastupa najranije sa 16 mjeseci. Od prirodnih neprijatelja jelenu prijete vuk i medvjed, a nejakoj teladi i ris. Životni vijek jelena je 15 do 20 godina, iznimno 25, rast mužjaka se završava s 8 do 9 godina, a košute s 3 do 4 godine.
Životni vijek jelena u divljini je od 10- 13 godina, dok u zatočeništvu može doživjeti od 15 do 20 godina.
