Home Blog Djetlovke Hrvatske

Djetlovke Hrvatske

Djetlovke Hrvatske

 

O djetlovkama

Ptice iz porodice djetlovki (Picidae) su kopnene, šumske ptice posebno prilagođene penjanju po stablima (sve osim Vijoglava), pri čemu im posebno koriste kratke i jake noge, a čvrsta repna pera im pružaju oslonac. Djetlovke, odnosno djetlići, svake godine prave novu duplju, a nakon korištenja, njihove stare duplje naseljavaju ostale životinje, prvenstveno manje ptice, ali i neki sisavci, stoga su od iznimne važnosti za opstanak velikog broja drugih šumskih vrsta. Za hranjenje koriste vrlo dugački jezik, pomoću kojeg vade kukce iz kore trulog drveća, odnosno tla. Posebnost nekih vrsta je glasno i karakteristično bubnjanje, najčešće u proljeće u doba traženja partnera. Svi su djetlići stanarice, osim Vijoglava, koji je selica.

 Ženka sirijskog djetlića

 Ženka Sirijskog djetlića u potrazi za kukcima u trulom drvetu // foto: Josip Ledinšćak

Tragovi

Kao i kod drugih ptica, prisutnost djetlića najčešće otkrivamo tako što pticu čujemo ili vidimo. No, neke ptice za sobom ostavljaju vizualne tragove (perje, gnijezda, izmet...) koje otkivaju njihovu prisutnost. Možda i više od svih ostalih porodica, djetlići ostavljaju najveći broj raznolikih tragova koji odaju da su prisutni na nekom području. Djetlićeva aktivnost iza sebe ostavlja različite rupe u drveću, tragove hranjenja na starim i trulim stablima, komadiće drveta kao posljedicu bušenja rupa, "nakovanj" u kojem otvaraju tvrde dijelove plodova da bi došli do hrane, itd. Mnogi su tragovi jedinstveni za pojedine vrste djetlovki, čije nam poznavanje može uvelike pomoći kod otkrivanja i određivanja vrste koja je boravila na nekom području, posebici zimi, kada su djetlići prilično tihi.

 

HRANILIŠTE CRNE ŽUNE

HRANILIŠTE CRNE ŽUNE

 

Rupe u drveću

Sposobnost da buše rupe razlikuje djetliće od svih ostalih ptica. Rupe (duplje) su obično prvi trag koji možemo primijetiti i po kojem možemo sa sigurnošću prepoznati prisutnost neke djetlovke. Svi djetlići osim Vijoglava sami svake godine buše nove rupe za gniježđenje i primarni su korisnici rupa. Nakon gniježđenja, stare rupe naseljavaju sekundarni korisnici i u njima gnijezde. To su ostale šumske ptice dupljašice, kao što su sjenice, brgljez, čvorak, neki manji sisavci itd. Osim za potrebe gniježđenja, rupe u drveću imaju i drugu namjenu. U rupama se djetlići odmaraju, spavaju ili provode vrijeme. Takve rupe su obično stare rupe za gniježđenje, ali neke vrste buše posebne rupe, pogotovo ako u blizini nema pogodnih šupljina. Izvana mogu izgledati kao i gnijezdeće rupe, ali su iznutra izrađene s manjom preciznošću. Visina i promjer rupe ovise o pojedinoj vrsti, ali u pravilu veće ptice rade veće rupe i gnijezde na većoj visini.

 

Crna žuna pravi najveće rupe za gniježđenje karakterističnog ovalnog oblika. Ostale životinje koje redovito naseljavaju stara gnijezda Crne žune su: Golub dupljaš, Čavka, Planinski ćuk, vjeverica, kuna zlatica, kao i neki šišmiši.

 

Veliki djetlić u duplji

Veliki djetlić u duplji // foto: Dora Dvoržak

Bubnjanje

Ova posebnost djetlića nije tehnika bušenja rupa za gniježđenje, kako mnogi misle, već oblik komunikacije između ptica. Prilikom bušenja rupa i hranjenja djetlići proizvode tihi zvuk, ali to nije bubnjanje. Bubnjanje je serija brzih udaraca kljuna o drvo, koju djetlići koriste prilikom označavanja teritorija ili ukazivanja na svoju prisutnost, te za dozivanje svog partnera. U vrijeme gniježđenja djetlići imaju nekoliko omiljenih mjesta za bubnjanje koja redovito posjećuju, obično pri vrhu drveta na mrtvim granama. Posebno građena lubanja ublažava udarce i na taj način sprječava potencijalne ozljede. 

 

"Nakovanj"

Nakovanj" je prirodna rupa ili pukotina u drvetu ili čak u zidu gdje djetlići "obrađuju" hranu koju je potrebno otvoriti, kao što su lješnjaci, češeri, orasi, bademi, koštice šljive, višnje, marelice, ili veliki kukci. "Nakovnje" koriste Veliki djetlić, Sirijski djetlić i vjerojatno Zelena žuna. Djetlićev "nakovanj" se koristi konstantno pa se ispod može nakupi velika količina ljusaka oraha, češera, i sličnih ostataka.

 

ŽENKA SIRIJSKOG DJETLIĆA

 

Porodica djetlovki (Picidae) u Hrvatskoj (kao i u Europi) broji 10 vrsta:

Crna žuna (Dryocopus martius),

Zelena žuna (Picus viridis),

Siva žuna (Picus canus),

Sirijski djetlić (Dendrocopos syriacus),

Veliki djetlić (Dendrocopos major),

Crvenoglavi djetlić (Dendrocopos medius),

Planinski djetlić (Dendrocopos leucotos),

Mali djetlić (Dendrocopos minor),

Troprsti djetlić (Picoides tridactylus),

Vijoglav (Jynx torquilla).

 

Siva žuna (Picus canus)

Manja je od Crne žune i Zelene žune, a nešto veća od ostalih djetlića. Glava i prednji dijelovi su izrazito sive boje, dok su krila, leđa i rep zelene boje. Oba spola imaju crni brk, dok mužjak ima malo crvenog na čelu. Brk je znatno tanji nego kod Zelene žune. Zov je melodiozniji i polaganiji od zova Zelene žune, pri kraju se stišava, spušta i usporava, te djeluje tužnjikavo. Bubnja češće nego Zelena žuna.

 

Zelena žuna (Picus viridis)

Prilično krupna ptica, iako značajno manja od Crne žune. Kombinacijom sive i zelene boje na prvi je pogled podsjeća na Sivu žunu. Oba spola imaju crveno tjeme i zatiljak, te crni obraz i brk. Mužjaci Zelene žune imaju crno-crveni brk. Zov je glasno, snažno i prodorno vriskanje. Nastanjuje listopadne i miješane šume, otvorene predjele s raštrkanim drvećem, stare i napuštene voćnjake. Često se može vidjeti na tlu, tražeći mrave. Bubnja rijetko.

 

Crna žuna (Dryocopus martius)

Daleko najveća i najprepoznatljivija djetlovka u Hrvatskoj. Crne je boje, sa crvenim tjemenom (ženka ima manje crvenog, samo na zatiljku). Česta je u starim šumama sa starim i trulim stablima, posebice u starim bukovim šumama. U proljeće je jako glasna i lako se razlikuje od drugih djetlića, posebice po glasnom i dugom bubnjanju, poput rafala, u trajanju i do nekoliko sekundi. Pravi karakterističnu duplju ovalnog oblika. Unatoč svim karakterističnim obilježjima, češće se čuje nego viđa.

 

SIVA ŽUNA (PICUS CANUS)

ZELENA ŽUNA ( PICUS VIRIDIS )

CRNA ŽUNA (DRYOCOPUS MARTIUS)

 

Veliki djetlić (Dendrocopos major)

Najčešći je djetlić u regiji, s uočljivim bijelim krilnim plohama i crvenim podrepkom. Mužjak se ralikuje od ženke crvenim zatiljkom. Tjeme odraslih ptica je crno, dok se ljeti mogu vidjeti mlade ptice, koje imaju crveno tjeme (na prvi pogled moguća je zamjena sa Crvenoglavim djetlićem). Let mu je izrazito valovit, sa povremenim zamasima i skupljenim krilima između. Najčešći i najprepoznatljiviji zov je glasno i oštro "čik". Često bubnja, posebice u proljeće. Bubnjanje je prilično kratko, s 8-10 udaraca u sekundi, i oštrim, "odrezanim" završetkom. Nastanjuje bjelogorične, crnogorične i miješane šume, voćnjake, parkove, velike vrtove itd. Zimi rado posjećuje hranilište, a posebno voli svježe svinjsko salo i orahe.

 

Sirijski djetlić (Dendrocopos syriacus )

Vrsta vrlo slična Velikom djetliću, no zastupljena u nešto manjem broju. Od Velikog djetlića uglavnom se razlikuje nedostatkom crne pruge sa strane vrata, te po ružičastom podrepku (kod Velikog djetlića je intenzivnije crvene boje). Zov i bubnjanje su slični kao i kod Velikog djetlića, s tim da je zov nešto nježniji, a bubnjanje se pri kraju stišava (za razliku od oštrog završetka kod Velikog djetlića). Uglavnom nastanjuje nizinske listopadne šume i područja s raštrkanim drvećem, te predjele s prostranim voćnajcima. Budući da traži stara i trula stabla, može ga se vidjeti i u starim gradskim parkovima, kao što su park u Donjem Miholjcu, ili Našicama.

 

VELIKI DJETLIĆ (Dendrocopos major)

VELIKI DJETLIĆ (Dendrocopos major)

SIRIJSKI DJETLIĆ (Dendrocopos syriacus)

 

Crvenoglavi djetlić (Dendrocopos medius )

Najmanji od tri djetlića s bijelom krilnom plohom (Veliki djetlić i Sirijski djetlić). Kod odrasle ptice tjeme je crvene boje. Nema crnu vratnu prugu, brk ne doseže do kljuna, a prsa su žućkastosmeđa, isprugana na bokovima. Spolovi su slični. Bubnja znatno rjeđe od Velikog djetlića, a stanište mu je slično, iako ne dolazi u čistim crnogoričnim šumama. U Hrvatskoj gnijezdi u unutrašnjosti u hrastovim šumama.

 

Planinski djetlić

(Dendrocopos leucotos) Na krilima nema bijele plohe, već široke crno-bijele pruge. To je najveći crno-bijeli djetlić s najdužim vratom i kljunom u regiji. Odrasli mužjak ima crveno tjeme kao i Crvenoglavi djetlić, ali je obojen slično kao Sirijski djetlić. Bubnja prilično glasno. U Hrvatskoj gnijezdi u brdskim i planinskim šumama, pretežno u Dinaridima, ali je izolirana populacija zabilježena i na Papuku.

CRVENOGLAVI DJETLIĆ (Dendrocopos medius)

PLANINSKI DJETLIĆ (Dendrocopos leucotos)

 

Mali djetlić (Dendrocopos minor)

Najmanji djetlić u regiji, veličine vrapca, kratkoga kljuna, s ispruganim donjim dijelovima i krilima. Mužjak ima crveno tjeme, a ženka nema uopće crvene boje. Zov mu je slabašan. U proljeće bubnja, iako slabije od Velikog djetlića. Nastanjuje otvorene listopadne i miješane šume, uglavnom u nizinama.

 

Troprsti djetlić (Picoides tridactylus)

Ptica koja pretežno nastanjuje sjevernu i istočnu Europu, ali i planinske dijelove srednje i južne Europe. Osim ženke Malog djetlića, jedini je bez imalo crvene boje. Također, jedini je djetlić koji ima dvije crne pruge na licu i uglavnom crna krila. Tjeme mu je žute boje. Gnijezdi u crnogoričnim šumama, a na sjeveru također i među vrbama i brezama. U Hrvatskoj se može vidjeti u planinskim dijelovima (npr., Velebit).

 

Vijoglav (Jynx torquilla)

Djetlić koji se znatno razlikuje od ostalih djetlovki. Vrlo ga je lako previdjeti ili zamijeniti za neku manju pticu pjevicu i jedini je djetlić koji je redovita selica. Sivo-smeđe je boje i znatno isprugan. Ima prilično dugačak rep i puzi po drveću slično Puzavcu. Također, često stoji na granama i boravi na tlu, tražeći svoju najdražu hranu – mrave. Jedini je djetlić koji ne pravi duplje, već naseljava postojeće. Vrlo će rado prihvatit i kućicu za ptice.

 

Mali djetlić (Dendrocopos minor)

Vijoglav (Jynx torquilla)

AUTOR ČLANKA: JOSIP LEDINŠĆAK

 

Izvori:

http://woodpeckersofeurope.blogspot.com/

 

Ptice Hrvatske i Europe : sa Sjevernom Afrikom i Srednjim Istokom :Collinsov džepni vodič / Hermann Heinzel, Richard Fitter, John Parslow. Zagreb : Hrvatsko ornitološko društvo,1999.

 

Collins Bird Guide:The Most Complete Guide Birds of Britain and Europe.

 

Komentari   

 
+3 #2 Miroslav Marić 2013-03-10 14:07
Slažem se, ali bih dodao da su i popratne slike jako dobre i poučne! Hvala na dobrom članku.
Citat
 
 
+4 #1 Tomica Rubinić 2013-02-23 15:18
Odličan i opširan tekst, jako lijepo Ledo :))
Citat
 

Dodaj komentar

Sigurnosni kod
Osvježi

Wild Croatia

Wild-Croatia - fotografije divljeg svijeta prirode

Wild Croatia je stranica čiji sadržaj stvaraju fotografi - ljubitelji divljeg svijeta prirode. Kvalitetnim sadržajem i  jedinstvenim pristupom želimo Vam dočarati ljepote divljeg svijeta prirode, njegovu biološku raznolikost i potrebu za zaštitom. Predstavljamo Vam fotografije planina, šuma, ravnica, močvara, rijeka, mora i podmorja. Pogledajte fotografije divljih životinja koje su nastale u njihovim prirodnim staništima. Upoznajte samonikle, ljekovite i zaštićene biljne vrste.

Tko je Online

Imamo 92 gostiju i nema članova online