Wild Croatia - Divlji sviiet prirode | fotografija | video | članci

Ovu temu otvaram ponukan jednom drugom raspravom na ovom našem forumu. Rasprava je objavljena u kategoriji ptice, a zapravo govori o iživljavanju pojedinaca nad prirodom i svim njenim stanovnicima.

Jednom sam negdje čuo da na svijetu postoje dvije vrste ljudi koji se zalažu za mir.Jedni su miroljupci a drugi su mirotvorci.

Da skratim. Radi se zapravo o ljudima koji nešto žele i ljudima koji konkretno čine i ostvaruju ono što ovi prvi samo žele.

Kada se radi o ljubavi i zaštiti prirode tko smo mi u ovoj prići ?

Moje skromno mišljenje je da smo jedno i drugo.

Svaki autor na ovoj stranici to čini objavljujući svoje fotografije, pisane članke i video radove. Naj bolji primjer su fotografije sa opisima o ugroženosti podjedinih vrsta i njihovim opisima i obilježjima. Isto tako i članci o kormoranima, hranjenju ptica, sjenicama i pogotovo ovaj posljednji o zmijama. Mnoge životinje stradavaju iz običnih predrasuda i ljudske gluposti. Ljude treba stalno podsjećati da nismo mi oni koji su tu gazde , nego da smo mi samo gosti u datom nam prirodnom okruženju.

Ovo što se danas prodaje pod krinkom lova je strašno. Pojedinci pod zaštitom lokalnih moćnika dovode razne delegacije, poslovne partnere i sl. kako bi se iživljavali nad prirodom.

Očito je pojedincima ubijanje životinja zanimljivije nego njihovo proučavanje i zaštita.

Vjerojatno ima i dosta autora koji su članovi ili su angažirani u nekim od brojnih Udruga za zaštitu prirode.

Tko je zadužen da sprovodi ono na što mi svakodnevno upozoravamo. Jesu li to Udruge za zaštitu prirode, životinja ili neka ministarstva ??

Što još mi možemo učiniti da se ovakvo stanje popravi ?

Opišite nam stanje na vašem području.

Da, ovo je vrlo kompleksna tema Zorane. U prirodi je normalna stvar da jedna vrsta prevlada nad drugom, da neke vrste izumru, a druge opstanu milijunima godina praktički nepromijenjene. No čovjek je stvarno posebno biće. U jednom pogledu smo nezamislivo napredovali, a s druge strane smo postali prijetnja samima sebi i svim živim bićima na ovom planetu. Da se razumijemo, Zemlja je preživjela puno toga u svojoj povijesti, preživjet će i ljude. Meni je samo žao da se stvari odvijaju ovim tokom, a to je negativno po cijelu ljudsku civilizaciju. Vrste će nestati, druge će se naknadno pojaviti, to je evolucija, događalo se i prije nas, događat će se i poslije nas. No to nije izgovor da jedna vrsta (čovjek) predstavlja prijetnju realnu poput udara meteora koji je izbrisao većinu tadašnjih vrsta s planeta. Nije izgovor jer imamo pamet, tehnologiju, vremena i prostora za - ODRŽIVI RAZVOJ. Riječ koja se toliko često čuje, a malo tko ju zbilja primjenjuje. Vidjet ćemo, svijest javnosti se mijenja puževim korakom, no mijenja se prema boljemu. Nadam se da će vrijeme biti na našoj strani.

Da odgovorim na drugi dio, u prirodi postoji jako puno problema i većih od lova/krivolova. No da ne idem preopširno, ukoliko pojedinac primijeti bilo kakve probleme koji se tiču zaštite okoliša i prirode, ima više opcija.

Udruga ima raznih, ozbiljnih i neozbiljnih. Preporučam stručne udruge (specijalizirane za određena područja - botaniku, herpetofaunu, ornitologiju i sl.), jer su u njima stručnjaci u svojim poljima, obično diplomirani biolozi. Udruge mogu dati neke savjete, ali nisu nadležne za rješavanje (nekih) problema, niti imaju dovoljne ovlasti. Ali mogu vam biti pomoć i smjernica.

Sljedeća postaja vam može biti Javna ustanova vaše županije. Svaka županija ima svoju Javnu ustanovu za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima. Popis s kontaktima vam je dostupan ovdje: www.min-kulture.hr/default.aspx?id=237

Ako ni Javna Ustanova ne da zadovoljavajuće odgovore na vaša pitanja, dalje imate Državni zavod za zaštitu prirode www.dzzp.hr/kontakt/

Ako ni to ne urodi plodom, imate Ministarstvo zaštite okoliša i prirode www.mzoip.hr/default.aspx?id=3687

A možete se i direktno obratiti inspektorima zaštite prirode, ako je neka hitna situacija. Njihovi podaci su ovdje: www.min-kulture.hr/default.aspx?id=41

Sve dakle ovisi na koji problem naiđete. Zorane, možeš navesti neki konkretan (ili teoretski) primjer problema? Da možemo konkretnije raspraviti, ovako je preopširno i moglo bi se puno pisati o tome.

Evo recimo primjer koji je u navedenoj raspravi naveo naš kolega Tomislav Klanfar.

Neodgovorna osoba koja je iz čiste objesti upucala štekavca vjerojatno nikad nije čula da je navedena ptica strogo zaštićena i ugrožena vrsta.

Da, pročitao sam sada raspravu. U ovom slučaju (štekavac) nažalost nitko ne bi mogao pomoći jer se krivac ne zna, niti postoji realna šansa da ga se nađe. CSI za hrvatske prilike je samo bajka. Ako ga mještani/lovci i znaju, neće ga nitko cinkati jer u maloj zajednici to vam je brat/šogor/stric i sl. i nećete ići protiv rodbine. I jasno mi je da inspektor nije vidio u tome slučaj s dobrim ishodom. Da, žalosno je to, ali je stanje takvo. Jedina pomoć je edukacija, edukacija i još edukacije. Plakati, poučne staze, poučne table, članci u novinama, predavanja po školama, itd itd. Možda ove stare krkane nećete promijeniti, ali ćete utjecati na sljedeću generaciju.

A za ovakve ilegalne odstrele uvijek iskoristite priliku da skupite dokaze, prvenstveno fotografije!

Na primjer, fotka lovca na Velom blatu na Pagu bi mogla biti dobar dokaz, uz svjedočenje fotografa. Prije svega je potrebno saznati (iz Zakona ili nekog Pravilnika), kako je reguliran lov na ornitološki zaštićenim područjima. Ne znam taj dio napamet. Logika mi nalaže da bi tamo trebao biti trajan lovostaj, no logika često nema veze s našim zakonima. Ukoliko je lov zabranjen, onda idete s pričom svojoj Javnoj ustanovi, Državnom zavodu za zaštitu prirode, nadležnom inspektoru zaštite okoliša itd. Preporučam direktno inspektoru za ovakve slučajeve. E pa ako oni ne pokrenu stvar, sigurno negdje postoji neki novinar koji bi objavio priču s fotografijom u novinama. Svi novinari vole ocrniti državne institucije.

Mediji su moćna stvar i često znaju biti od pomoći kod sporih institucija. Imajte samo na umu da ni ljudi u tim institucijama često nisu krivi, jer je sam sustav neorganiziran i loš.

Samo bih se još osvrnuo na pitanje lova. Ja jedem meso i nemam etičkih problema ubiti npr. kokoš da bih jeo. Priroda je tako postavljena a ja sam dio takve prirode. Ne radim razlike između domaće svinje i divljeg jelena.Srna mi je prekrasna u svoj svojoj ljepoti, ali je isto tako mogu pojesti u gulašu. Kao što mene može ubiti neki čangrizavi medo. Ono što je meni problem jest da većina lovaca nema veze sa zaštitom prirode. Dosta njih su neobrazovani krkani, a ima i onih obrazovanih koji su još gori, koji pucaju u sve što se miče po volji, kada žele i gdje to žele. Zakoni su postavljeni u korist lovačkog lobija. Nema nikakvog smisla da lovački krkan može ustrijeliti psa bez lajne pred vlasnikovim očima. Dosta njih se uz lov bavi i krivolovom. I na takve stvari gubim živce. Poznajem i rijetke lovce koji su isto tako i vrhunski zaštitari prirode, i smatram da bi takvi trebali biti svi lovci. Ovakav oblik lovstva treba zatrti, i svaku lovačku nepravilnost treba prijavljivati! Uz valjane dokaze, naravno.

Zadnjih godina puno vremena provdim u prirodi. Susrećem rangere, lovce, krivolovce, planinare, brdske bicikliste, berače gljiva, pastire, biologe-znanstvenike itd. Istovremeno imao sam "bliske" susrete sa javnim institucijama od policije do uprava PP-a i NP-a te sa samim ministarstvima.

Sve u svemu teško je u kratko opisati svu tu zbrku odnosa među službenim ustanovama i kako se to reflektira na stanje u prirodi. Evo samo nekoliko sličica iz mojeg iskustva (prva 2 su od prije koji tjedan):

1. Na Velom blatu - otok Pag uz obalu na svakih desetak metara su čahure. Dakle osim moje snimke i svjedočenja postoji evidentan dokaz da se lov odvijao i prije toga. Odvijat će se i dalje, jer zaštita na terenu ne funkcionira i ne samo tamo..................

2. Naoružani lovac ili krivolovac mi je ispred nosa na Vranskom jezeru u najlonskoj vrečici strpao upucanu i okrvavljenu pticu u svoj auto sa ponosnim psom.

3. Bavim se iz hobija brdskim biciklizmom i prednost je što u kratko vrijeme obiđete ogroman teren te je lakše imati pregled što se dešava. Evo na PP Medvednica, makadam od Ponikvi do Sopota. Rampa je na početku ceste i lovci imaju ključ od nje. Susrećem dakle u prostoru PP-a ljude sa oružjem i radnim i neradnim danom. Nekad vozim noću i bilo je neugodnih susreta gdje mi je naoružana osoba iskočila iza drveta i sa čuđenjem me pitala: "Pa kaj tu ja delam!?". Nakon nekoliko takvih i sličnih susreta prekipilo mi je i napravio sam prijavu policiji. 1. puta samo telefonom, uzeli su podatke i nikome ništa, opet lovci po svome. Nakon cca 1-2 godine opet dao prijavu telefonom (ovaj puta sam uslikao i autombile sa registracijama). Dojurila patrola meni doma, neki inspektor obavio razgovor sa mnom i kaže mi da se oružje ne smije nositi u PP-u i da će njegova ekipa odmah izaći na teren. Ne vidim nikakve promjene. I dalje je sve po starom. Mislim da je u pitanju LD Fazan ili tako nekako. Jedan mladi šminker iz tog lov. društva mi je rekao da oni moraju nositi oružje i da imaju pravo odstreliti neke vrste životinja u PP-u jer da su oni regulatori stanja u prirodi!? Moje tumačenje je da je u pitanju sprega (penzioniranih) branitelja, policije, ministarstva, PP-a i sličnih i zato revni inspektor koji uzima od mene podatke nemre ništa napraviti.

4. Tijekom niza godina razgovarao sam sa brojnim strukama koje su u vezi sa PP-ima i NP-ima i ajmo reći zaštitom prirode. Dakle tu su bili, veterinari (zaštita ili nezaštita medvjeda i sl), biolozi, agronomi, šumari. Ove zadnje 2 struke (kao naravno i 1.) žare i pale u MInistarstvu poljoprivrede i HR šumama. Tu curi lova da mogu i zlatne kvake biti na vratima. Biologe bih podijelio u 2 grupe, lojalne ovakvom neredu koje imaju neke projekte i cimaju za lovu te su spremni šutjeti i 2. grupu kojoj je svega dosta, uvukla se u sebe, pati, šuti i nešto na sitno radi koliko se dade. Ministarstvo zaštite prirode u svojoj operativnoj funkciji je marginalizirano to znaju i vrapci.

5. Zakoni, pravilnici. Pa zar nakon ovog svega mislite da je to važno?

A sada da malo piknem, evo jedne slike iz 2006g. Krepana krava dotegljena do lovačke čeke (datum i lokacija je na slikama). Koji su sve samo propisi takvim činom prekršeni! I ta krava nije nestala preko noći....................



Znam za jednog našeg "uglednog" djelatnika koji se bavi medekima, a zakopavao je svašta po šumama. A ako nešto želite napraviti u HR sa medekima njega se pita, nažalost .

Apsurdi na svakom koraku................ Ne zamjerite, pojednostavio sam stvari, mirno spavam što se savjesti tiče, ali definitivno osječam gorčinu i osim miroljupaca, mirotvoraca dobro znam i za neke druge.............

Sve mi je jasno Miroslave, poznato mi je sve što pričaš. Bio sam po cijeloj RH u prirodi, i poznajem sve navedene institucije zaštite prirode i znam kako funkcioniraju i koje su im rupe i mane. Frustrira me puno stvari u tom sustavu (kao i u pravosudnom i mnogim drugim sustavima u RH), i ne znam što da ti kažem na koji način mijenjati stvari.

Zakoni i pravilnici većinom kod nas jesu mrtvo slovo na papiru što se tiče zaštite prirode, ali ako želiš nešto poduzimati, moraš krenuti od njih. Nećeš prijavljivati da je lovac odstrijelio srnu, koja je lovna divljač, ali ćeš zato prijaviti da je odstrijelio risa. Jer je zaštićen, i njegovo ime stoji u tom pravilniku, kao i predviđena kazna za nezakonit odstrel. I nisu sve osobe u tom sustavu loše i korumpirane, pa se uvijek nadaš da ćeš naletjeti na dobar primjer. Inače ne znam što poduzeti. Pravdu ne možeš uzimati u svoje ruke, jer ćeš ti nagrabusiti. Pa onda moraš imati nade u postojeći sustav. I kažem, ako ima šanse, u krajnjem slučaju je dobro uključiti medije. Oni podignu prašinu, pa se pod pritiskom možda nešto i promijeni.

U praksi jednog biologa, neke stvari moraš i prešutjeti, iako su nezakonite. Konkretan primjer, netko zatuče zmiju (a sve su zaštićene), pa umjesto da ga prijaviš i tip plati kaznu, pa on iz odmazde zatuče svaku sljedeću koju vidi, ti mu fino objasniš. Da je ta zatučena bila neotrovna, ispričaš pričicu o njoj, zašto je korisna, daš mu da dodirne jednu živu i vidi da nije strašna,i sl. I na kraju taj isti tip promijeni mišljenje i ispričava se i sljedeći put te nazove i priča o nekoj drugoj zmiji koju je vidio i pustio, i sad je već znatiželjan kakva je to, čime se hrani, gdje živi itd. Znam, ima raznih krkana kojima ništa ne možeš dokazati, ovo je jedan pozitivan primjer. I primjer kada je ok zažmiriti na jedno oko u neku veću korist. Nažalost, na svakoj je osobi da odluči kad je u redu zažmiriti, a kada ne. Neki jednostavno žmire cijeloga života.

Boris da to je jasno, debela koža mi narasla, mora čovjek na to oguglati pa onako u hodu šta upali . Nego sad sam ljut jer sam kao naivac shvatio da nema javne razmjene iskustava u promatranju ptica. Uz druge stvari volim biciklom (naravno i pješke) otići u prirodu i obilaziti u miru razne terene. Prije par godina počeo sam javno objavljivati zanimljive ture diljem HR i šire. I onda sam shvatio da moje ture prilično revno koriste oni sa motorima (quadovi i cross motori). Kad ti uđu u šumu od buke sve ptice popadaju sa grane. Dobro osim buke i plašenja valjda nema nešto gore, ali sada nakon svega nema ni razmjene iskustva tko je gdje i šta vidio . Na žalost to je za zatvoreni krug ljudi, iako vidim da u razvijenim zemljama to nije nikakav problem, dapače. Kako da čovjek napiše npr dobru birdwatching knjigu za naše terene? Ako želi dobro, nikako.

Dobio sam inspiraciju pa se u narednom razdoblju nadam da ću imati više vremena da u hodu dokumentiram sa videom i slikom anomalije u zaštiti prirode.

Pozdrav!

Treba reći da postoji realna opasnost po zbravlje i imovinu onih koji se odluče ubaciti na «teren» krivolovaca, jer na kraju krajeva to mogu biti i kriminalci u tko zna kakvim sve «poslovima».

Prvo i osnovno, svi koji se su zainteresirani za «aktivnu» zaštitu prirode trebaju se upoznati sa odgovarajućim zakonima: zakon o zaštiti prirode, zakon o lovstvu i drugi. Preporučam da se pretražuje Googlom ili na adresi narodne-novine.nn.hr/default.aspx te da nađu zadnje verzije koje su prošle saborsu proceduru. Potrebno je upoznati se sa tim zakonima, kako i sami ne bi nenamjerno prekršili zakon, jer se na taj način oslobađa eventualno uhvaćene krivolovce.

Zatim, ukoliko se uobičajenim kretanjem kroz prirodu uoči dokaz krivolovne aktivnosti, kao što su zvučnici sa akomulatorima, zamke za životinje, žive ptice nogu zaljepljenih za grane, male ubijene ptice i drugo, ne smije se ništa dirati ili uništvati, ako želite da krivolovac bude uhvaćen. To je uništavanje dokaznog materijala bez kojeg nema hvatanja krivolovaca. Prema praksi u Hrvatskoj, da bi se krivolovca uspješno optužilo pred sudom za krivolov potrebno je da ga policija uhvatiti na djelu dok koristi ilegalnu opremu. Pa prema tome ni vi nemojte ništa dirati! Zapravo, ukoliko nešto nađete kratko fotografirajte ili popišite: ilegalnu opremu, tragove guma, otiske cipela, zabilježite datum, vrijeme i mjesto, dobro je saznati geografske koordinate. Pa prijaviti.

Iduća stvar je o svemu obavijestiti policiju. Vjerojatnije je da će policija bolje reagirati ako im se prijavi nešto konkretnije od «sumnjivo glasnog pjeva ptica u noći». Policajac koji se javi, ako ozbiljno shvati prijavu, objasniti će da je za hvatanje naoružanih osoba, u ovom slučaju krivolovaca, potrebno aganžirati naoručane policajce, specijalce, tako da je zahtjevanje da se krivolovci uhvate na djelu prilično ozbiljna stvar.

Dobro je konzultirati i javne ustanove za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima županija ( www.min-kulture.hr/default.aspx?id=237 ) jer i oni imaju vlastite ljude na terenu. Pišite kada ste i sa kim razgovarali, može vam dobro doći.

Nakon toga je za očekivati da se sustav pokrene i organizira dočekivanje krivolovaca, pod uvijetom da postoje dokaze o njihovoj aktivnosti. A ako izostane rakcija svih službi koje su kontaktirane, sve sakupljene dokaze zajedno sa kontaktima i HT-ovim ispisom poziva može se iskoristiti za pokretanja tužbe protiv tih službi ili informiranje medija.

Sve ovo vrijedi da ste na samom početku slučajno naišli na dokaze na terenu. Ne bih nikome preporučio da namjerno ide krivolovcima, jer postoje slučajevi njihovog fizičkog napada. No onaj koji se odluči na „hvatanje“ krivolovaca fotografiranjem ili snimanjem ne smije to činiti sam, nego u organiziranoj grupi sa više jako raštrkanih članova tako da jedan drugog stalno imaju na oku. Slično vojnim formacijama naoružanih fotoaparatima. Nešto slično što rade Greenpeace grupe, ali moj prijedlog je ipak na daleko miroljubivijem, pasivnijem nivou. Članovi grupe moraju biti vrhunski maskirani, sa kvalitetnom opremom za snimanje na velikim udaljenostima, mobitelima, GPS-ima, (zvuči li vam to poznato) tako da je moguće biti u koordinaciji, izbjeći potencijalnu opasnost i da se može pozvati pomoć. Prije zauzimanja terena treba ga dobro proučiti, osmatrati na daljnu, skriveni promatrajti ključne prilazne puteve, bilježiti sumnjiva vozila, tip, boju, registraciju, broj osoba, njihov izgled i slično.

Za takav pristup treba biti pomalo lud, i moram priznati da ja osobno ipak nisam baš toliko ekstreman. Možda je dovoljno postaviti skrivene kamere na lokacije sa intenzivnim krivolovom? Pristup koji se isplati na izuzetno ugroženi, i pogođenim područjima poput delte Neretve.

A postoji i mogućnost povezivanja i suradnja sa Hrvatskim rendžerima (nisam njihov član) :
dinaricarcparks.blogspot.com/2012/07/bra...dsjednik-udruge.html

Par zanimljivih linkova:
www.jutarnji.hr/papucki-rendzeri--cesto-...-krivolovaca/184534/
www.vecernji.hr/vijesti/ugledni-orahovic...e-papuk-clanak-38464
www.park-maksimir.hr/Maksimir_media/HRVA...DZER-pristupnica.pdf

Hm ...

Kako zapravo izgleda procedura, odnosno osim policiji kome se mogu prijaviti moguće nezakonite radnje. Koga jedan običan ljubitelj prirode, šetač šumom prvo može kontaktirati .

Recimo ( da ne idemo preširoko ) primijetili ste sumnjive bačve odbačene u šumi ili hrpetinu otpada.

Komunalnom poduzeću u najbližem gradu.

A ako je to veća količina opasnog otpada (azbest, ullje, nafta, benzin, radioaktivni otpad) inspektorima zaštite okoliša i inspektorima zaštite prirode: www.mzoip.hr/default.aspx?id=7639

Možda bi situacija sa krivolovom bila malo drugačija da su lovišta odgovorna kao što su trenutno odgovorna za nalijetanje vozila na divljač i slično. Kada bi lovačko društvo državi (ili na neki žiro namjenski račun) plaćalo odštetu za svaku odstrijeljenu zaštićenu vrstu, imalo bi se para i/ili vremena za bolji nadzor, prevenciju, suradnju lovačkih društva sa javnim ustanovama za zaštitu prirode, policijom i ostalim službama.

Daklem, trebalo bi mjenjati Zakon o lovstvu.

Da zakon bi trebalo jako srediti, ali mislim da je osnovni problem edukacija ljudi i bez toga će ići teško. Naime ako roditelji krivo odgajaju djecu, zakon teško pomaže, a škola i obrazovni sustav su jedini koji mogu učiniti bolje korekcije.