Bez dalnjega, bitno je steči osnovna znanja o fotografiji i prvenstveno dobro upoznati vlastitu fotopremu, tj. sroditi se s nom. To bi bilo moguće na nekom od osnovnih foto-tečaja ili prostudirati knjige o osnovama fotografije, analogne i digitalne - ima ih sigurno u svakoj biblioteci. Što se tiče fotografiranja prirode, pejsaža, biljaka i životinja, makrofotografije, podvodne fotografije, planinarske fotografije, tu je kod nas situacija dosta slaba, ali zato vani postoji sva sila stručne literature, posebnih foruma, pa specijaliziranih časopisa. Kako je moj glavni jezik njemački pratio sam u analogno doba časopis Tier und Naturfotographie, kasnije Fotographie drausen, danas npr. postoji Naturfoto u Njemačkoj. Uglavnom svaka bogatija zemlja ima svoj fotočasopis, ili postoji časopis koji pokriva odredjeno govorno područje. Postoje i net izdanja pojedinih stručnih knjiga, kao jedno od najboljih za price preporučio bi:
www.digitalbirdphotography.com/windows/construction.html . Razumije se treba i upoznati pojedine životinje, njihovu rasprostranjenost, njohovu ekologiju i svojstva kao npr. što ih plaši, kolika im je sigurnona udaljenost i sl. Tu je još poseno bitno fotografirati što više i što češće, u svezi toga citorao bi izjavu vrhunskog njemačkog fotografa životinja danas nažalost već pokojnog Fritza Pölkinga. Kad su mu se mladji kolege potužili kako nisu zadovoljni vlastitim fotografijama on ih je upitao koliko filmova ispucaju na tjedan, vrhunskog fotografa usporedio je s vhunskim muzičarom koji vježba po 10-tak sati na dan, ne zato kako bi naučio svirati neku skladbu (on ju sigurno već zna napamet) neko zato kako bi stekao virtuoznost. Foto opremu je usporedio s muzičkim instrumentom vrhunskog muzičara, fotograf koji snima puno snimaka razvija virtuoznost. Iz vlastitog iskustva mogu reći kako je imao pravo, kad sam snimao 3-5 filmova na tjedan moje slike su postajale bolje, a kad sam zbog finacijske krize i pada standarda počeo snimati puno maje moje slike su postajale slabije - "izgubio sam virtuoznost".
