Wild Croatia - Divlji sviiet prirode | fotografija | video | članci

Danas sam snimio jednu kontinentalnu riđu sa 300mm staklom za jedan znanstveni projekt koji se plaća suhim zlatom. Da bi ju snimio došao sam autom, pri tome sam na putu udario 4 leptira, 1 vrapca, pčele nisam uspio prebrojati, a od ispušnih plinova (auta) stanjio se ozonski sloj. Malo sam pješačio i onda sam leptira natjeravao po zarasloj livadi i pri tome sam zgazio 3 puža, 6 glista, udario bumbara, polomio narcise, koprive, maslačke, a i prve komarce koji su me grizli sam pobio. Leptir je od umora gotovo izdahnuo, definitivno se samo zato smirio. Svakako ću drugi puta probati sa 100mm i ležečki/puzeći, pa napravim možda manje štete, a istu tehniku možda da primjenim i na ptice i morske pse. Cilj ne bira sredstva. Administrator, briši ovo )

Što se leptira tiče cijenim i dalje iskustvo kolege koji je fotkao sa analognim aparatom (tako sam i sam počeo) i ne nalazim u njegovom savjetu (spremanje u nježnu papirnatu vrećicu da se ne ozlijedi i ne ofuca) baš ništa loše što se zaštite prirode tiče ako se selektivno koristi (dio tehnike za leptire), nisam rekao da neki leptiri koje mislim tako slikati stradavaju već su pušteni i baš i gdje su i posuđeni (to sam izričito naveo). A sada u to upletati ptice i generalizirati šta ja ne znam sve, gdje bi završili?

narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/125901.html
pa nek si traži tko žali kojom vrstom se smije manipulirati, a kojom samo uz dozvolu ministarstva

Iako mislim (čini mi se da sam negdje pročitao) da općenito za hvatati leptire treba dozvola (ministarstva ?)

Tomislav Klanfar wrote:
Ovdje nema baš ništa o leptirima, pa ne vidim razloga da se ovdje spominje, a mi govorimo (barem se nadam) o tehnici snimanja leptira. Možda da ipak neko tko se bavi leptirima profesionalno kaže jednu pametnu (sigurnu) .

Kad se link otvori, u prilozima su tabele s nazivima vrsta podijeljene po zaštićenosti i skupinama.

Moje je mišljenje, s obzirom da nam je ovdje na Wild Cro, nadam se svima stalo do očuvanja te iste WC (sorry moderator, al neda mi se pisat cijeli naziv ), da se moramo držati i zakona koji se kako god trude sačuvati istu. Nekome su ti zakoni idealni, nekome su smeće, ali trebamo ih poštivati barem u segmentima koji štite vrste i pridonose njihovoj zaštiti, t.j. na potiču smanjenje njihove brojnosti.

Kad bi svatko komu se sviđa jež uhvatio ježa i odnio si ga doma... falilo bi ih (i to nakon kraćeg vremena).

Kad bi svatko iz gnijezda uzeo jaje, ako ništa drugo da ga samo slika pa vrati, mnoge ptičje majke i očevi nebi se vratili natrag, pitanje da li bi imale drugi polog (ovisno o vrsti i dobu godine).

Kad bi svatko kome bi palo na pamet slikati koloniju šišmiša, i kad bi svaki taj do iznemoglosti izblicao njihovo, nazovimo to odmaralištem, lako bi upropastio stanište, njegove stanovike, a sigurno bi bilo i drugih, prvo lokalnih pa onda malo šire, utjecaja na vrstu i okoliš... sa gotovo svakom vrstom bi se mogla slična rečenica napisati

A onda kad ribolovci zimi nasrnu na zimovališa riba pa se nakon koje godine pitaju zašto je podusta i plotica sve manje, ili kad lovci krenu haračit svojim lovištima, a i jedni i drugi se teoretski bave očuvanjem i zaštitom tih životinja (naravno, svaki svojom skupinom), čak poribljavaju i puštaju divljač u prirodu, e onda smo mi zadnji koji im imamo što prigovoriti, ukoliko se ne držimo zakona i ako postupamo sukladno nekim svojim uvjerenjima koja definitivno idu na štetu jedinki i vrsta.
Tog trenutka ne postajemo jedni od njih (Uvjek treba dodati: "čast iznimkama"), ali smo im korak bliže

Očito sam potaknuo diskusiju opisujući način prikupljanja neoštečenih leptira u prozirne papirnate vrečice, kako je to radio pokojni prof. Lorković za genetske pokuse. Osobno to nikad nisam prakticirao, istini za volju rodjaci su mi nekad znali donjeti neku živu životinju (slepić, jež, zmija, noćni kukci itd), jer ih je zanimalo o ćemu se radi, a ja sam biolog po struci. Takve životinje sam nakon što sam ih fotografirao obvezno odmah puštao, po mogućnosti uvijek na mjestu na kom su nadjene. Ostalih oko 99,5 % životinja koje sam fotografirao snimio sam u njihovoj prodnoj okolini strogo pazeći kako ih ne bi uznemiravao, jer sam kao biolog i gorljivi zaštitnik prirode.
Kad smo već kod toga primjetio sam kako neki od Vas na ovom kao i na drugim forumima unutar saita Wild Croatia često koriste izraz divljač, na koji sam osobno alergičan. Ako Vam je stvarno stalo do zaštite priride molim Vas ne koristite lovački izraz divljač, biološki on apsolutno ništa ne znači, a antropomorfno gledano to su skupine životina koje čovjeku služe za reakrativno ubijanje, što lov u današnje doba i jest. Priznajem lovci su u pojedinim slučajevima nužno zlo pošto su iz prirode nestali predatori, ali mislim kako mi ljubitelji prirode ne bi trebali koristiti njihovu terminologiju.
Vratimo se temi fotografiranja životinja i pitanju je li ih fotografirati u strogo prirodnom okolišu ili u uvjetima foto-studija, osobno sam za prvo, ali mislim kako je i drugo moguće na biološko-ekološki prihvatljiv načina. Baš sam nedavno na nekom njemačmom satelitskom programu gledao dokumentarac o zoološkoj ekpediciji na Papuu na Novoj Gvineji. Znanstvenici su sobom vodili i profesionalnu fotografkinju koja si je u baznom logoru usred prašume uredila manji “foto-studio” – drveni sanduk veličine cca 120x60x60 cm (vrlo slobodna procjena) koji je unutra obložila komadima kore, granama, mahovinom, lišajima i biljem iz okoline. U tom tako improviziranom fotostudiju fotografirala je životinje koje su joj znanstvenici donosili strogo pazeći kako ih ne bi uznemirila ili ćak oštetila. Životinje su nakon što su bile fotografirane i proučene bile vraćane u njihov prirodni okoliš. To je biološko-ekološki opravdano, a koliko je to “športski” prihvatljivo i je li se treba vrednovati jednako kao kad se fotografira životinju neometanu u njenom prironom habitatu o tom se može razgovarati i diskutirati, a sigurno će svak imati svoje mišljenje o tome.

@ Tomislav Klanfar

Sve jasno, neki leptiri su u tablici (koliko sam vidio nema "mojih"), ali ima u tablici i puževa.

Temu ne bih širio, mislim koga ga je volja bit će jasno.

@ Mladen R

Termin divljač ili ne, slažem se sa tumačenjem, iako sam možda nesvjesno nekada ga i upotrebio.

Vidio sam brojne strane profi biologe (zanastvenike ali i one koji znaju odlično fotografirati) kako rade sa kukcima (bilo u nekim dokumentarcima bilo u realnosti), pa ako je bio jedan naš koji je radio kako si naveo odajem mu priznanje i bilo bi mi uvijek drago da mlađi nađu pozitivan primjer u bližoj okolini. No vjerujem da dosta naših biologa radi na takav način. Nisam profesionalni biolog, ali u moju profesiju "uvlače" se brojne struke i na temelju interdisciplinarnosti i znanja u praksi stvaram pozitivno iskustvo o takvim "uljezima". Ne očekujem da je danas neko područje 100% rezervirano za jednu struku (naravno slušam Zakon ako je drugačije propisano).

I koji su trikovi za fotkanje leptira u prirodi ??

Baš i mene zanima mišljenje profesionalca koji fotografira leptire, ako takav postoji u Hrvatskoj!

Ili treba mišljenje znastvenika koji je radio takve stvari sa ciljem znastvenog istraživanja, a onda on vjerovatno jako malo zna o tehnikama ili "trikovima" macro fotografije jer ga zanimaju druge stvari koje postiže tom fotografijom.
Što se uopće ovdje traži pomoć u fotografiji ili znanosti nemože se to samo tako utrpati skupa.

Ovdje na ovoj stranici ima sasvim dovoljno dobrih makro fotografa koji mogu pomoći savjetima, trikovi u fotografiji ove tematike pogotovo nas ljubitelja prirode su po nekim nepisanim pravilima neprihvatljivi. No očito njihov način fotografiranja nije dovoljno dobar jer nema znanstvenu podlogu!

Iako po struci nisam biolog, cijeli život sam kao speleolog (i biospeleolog) vezan uz prirodu. Upoznao sam mnoge naše i inozemne stručnjake iz raznih područja prirodnih znanosti (redom veliki zaštitnici prirode), koji su mi i usadili etički kodeks ponašanja prema prirodi.
Mislim da je svako uznemiravanje i manipulacija sa divljim svojtama opravdana samo ako se time postiže kvalitetna znanstvena ili šira društvena dobrobit za te svojte i opčenito prirodu.
Kao suvoditelj projekta istraživanja podzemne faune Žumberka i Samoborskog gorja prikupio sam mnogo primjeraka raznih vrsta bezkralježnjaka iz stotinjak špilja i jama na Žumberku. Iza takvog sakupljanja (jedinke su trajno konzervirane) stajao je jasan cilj znanstvene valorizacije tog skrivenog živog svijeta i samim time zaštite podzemnog biotopa.
Rezultat četvorogodišnjih istraživanja bio je otkrivanje četiri nove vrste za znanost (dvije su već opisane) i trajna zaštita biotopa tih vrsta. Također, nekoliko speleoloških objekata je na osnovu ovih istraživanja ušlo u popis zaštićenih područja (objekata) "Natura 2000" koje naša zemlja štiti zajedno sa europskom prirodnom baštinom. Uznemiravanje i ugunuće životinja time je ispunilo svrhu, a ja sam dobio moralnu satisfakciju.
Fotografiranje životinja (bez obzira na vrstu) na način da ih se lovi i time uznemiruje, također mora imati jasan cilj i svrhu. Prvenstveno tu mislim na javno obljavljivanje (kao ovdje na WCro) kojim se senzibilizira javnost i time pridobivaju nove "zelene" snage. Zato iznimno cijenim životne projekte poput onih Romea Ibriševića ili Gorana Šafareka.
Jednom mi je pokojni Vlado Pfeifer pričao kako je jedanaest dana dolazio čučati u grm gloga kako bi poslikao zlatovranu koja se gnijezdila. Kazao je kako bi je poslikao prvi dan da je došao na otvoreno i čekao da nahrani mlade, ali nije htio da ga vidi i uznemiri se.
Jedanaesti dan se sve isplatilo i napravio je zapravo jedine kvalitetne fotke te skoro izumrle vrste u Hrvatskoj...