Wild Croatia - Divlji sviiet prirode | fotografija | video | članci

Slažem se, puno toga pada na leđa Javnih ustanova koje desetljećima nisu postojale, sve do nedavno. A i sada imaju premalo osoblja da sve probleme nakupljene ispod tepiha riješe u par godina. Ništa bolje nije ni u mojoj Bjelovarskoj županiji gdje niti jedno vrijedno područja nije niti zaštićeno, a kamoli da se prati provođenje mjera zaštite. Ima tu i opstrukcije od strane lobija i lokalne vlasti, naročito u predizborna vremena. Ali ima nade, ravnatelji Javnih ustanova imaju dobre namjere i dobre volje, a uz pomoć raznih vanjskih suradnika i udruga rade polagane promjene na bolje. Zašto im ne bi pomogli i mi?

Ovu hrpu linkova i članaka nabacao sam sam sa namjerom da ljubitelji prirode vide koliko je problematika složena i kako bi znali koje informacije moraju imati oni koji se bave zaštitom prirode, koji su ograničavajući faktori koji ograničavaju rad Javnih ustanova, pa čak i policije. A to su nedostatak podloga i dokumenata (ovog trenutka ne znamo da li postoje pravovaljane lovnogospodarske osnove i da li su usklađene se Planom upravljanja ornitološkim rezervatom, ako on i postoji, a vjerujem da postoji u nekoj negdje ladici) na koje se nadležni mogu pozvati prilikom sankcioniranja prekršitelja. Tako da nije realno očekivati da se problemi mogu riješiti jednim telefonskim pozivom policiji. Onaj koji želi iskoristiti i ukrasti, taj će naći i mišju rupu da se provuće nekažnjen.

Treba zatvoriti sve rupe! I naravno tražiti miševe! I po mogućnosti ih slikati fotoaparatom

Vrlo rado ću pomoći u granicama svojih mogućnosti. No međutim koliko sam se do sada upoznao sa njihovim radom, ne slažem se da ih je premalo, moja teza je da ne rade dovoljno i kvalitetno, te da nema koordinacije između raznih službi. Da li ne rade dovoljno i kvalitetno jel su im male plaće, jel osim plaća nemaju sredstava za terenski rad, jel u pitanju neznanje, jel u pitanju opstruiranje jer je barem pola rodbine ako ne i oni sami u lovačkim društvima koja mahom rade takve i slične prekršaje, jel u pitanju "rat" između pojedinih ustanova i službi, jel se u poslu manifestira stranački interes i mržnja, jel se ne zna tko je mjerodavan i ima reputaciju da kaže da zaista poznaje prirodu i koji su nam ciljev sa njome, jel se želi da im netko drugi radi posao baš kao što GSS (dobrovoljno ali profesionalno) odrađuje u barem 20-30% svog rada tuđi već plaćen posao? Uopće ne želim u to ulaziti i to nije tema ovog topicsa, moderatori bi se trebali potruditi da se rasporedi teme ovakvih diskusija ako im je već stalo do foruma. Što se mene tiče do sada imam koliko se na brzinu sjećam barem 4 slična prijavljena incidenta gdje je sve jasno i vidi se ko iz aviona, no ni jedan nije rješen u skladu sa Zakonom od nadležnih službi, odnosno sve ide po starome. Pa zar trebam biti optimista u ovom slučaju?

Volio bih da u ovom topicsu do daljnjega opisujemo konkretne slučajeve prekršaja sa (kriv)lovcima i eventualne uspjehe ako su isti pozitivno rješeni. Naravno za početak kratka i jasna uputa što u takvoj situaciji na terenu napraviti da budemo što efikasniji i u skladu sa Zakonom je dobrodošla. No ako će se ovo svesti na razmjenu emailova, malo režanja i puštanja krokodilskih suza putem telefona, nećemo puno napraviti. Kad se skine lova sa računa onda je to u našim prilikama najveći uspjeh. Makar otišla u nepovrat...............

Spiljar je rakao većinu toga.

Pitam se da nisu možda lovci ipak bili monitoringu, t.j. prebrojavanju "divljači i štetočina", a bez da su pozvali nekog od zaposlenika ili volontera JU, kako su obećali na službenom sastanku/razgovoru kojeg smo održali negdje krajem 2012.?!

Naravno da nisu! Nisu nam uručili ni plan upravljana lovištem (POR je u njihovom lovištu, istina, ali s obzirom da se radi O POR-u u tom dijelu lovišta lov i lovačke aktivnosti nisu dozvoljene), ni gospodarsku osnovu ni ništa što su obećali učiniti u najkraćem roku.

Tada su zapravo kao najveći problem predstavili ilegalna odlagališta smeća (kojeg odlaže lokalno stanovništvo, dakle teoretski oni sami) i krivolovce t.j. očito su sami sebi problem (sad o imaš crno na bijelo - u boji).

Moj savjet, al nek ostane među nama :

1.: inspekciju zaboravi, s obzirom da sam imao prilike par puta vidjeti inspektora zaduženog za to područje

2.: ja bi nazvao direktno policiju (valjda u samoboru). U ovo vrijeme imaju gojzerice Kažeš da ti prijete oružjem pa bi valjda trebali odmah doći

ali ima i 3.: bez obzira što si bio u POR-u kao fotograf, šetač... trebao si se najaviti u JU (da, na žalost je zakonski tako glupo sročeno) te si samim time bio, nazovimo to ilegalno tamo. No kako su lovci tamo bili znatno ilegalnije mislim da tvoje bivanje tamo nebi nitko poezao, a kamoli da bi osjetio kakve sankcije


No povrh svega, kao i svuda oko nas sve je to politika.
Dosta ti je jedan "uvaženi" član u LD-u pa možeš prijetiti JU i ponašat se ko zadnje smeće prema svima. A "mali" lovci samo kopiraju velike"

Evo jedan od niza incidenata od neki dan, najavile su ga sve novine kao vrlo šturu vijest ali poslije je teško bilo doći do bilo kakvih detalja. Ovaj incident je zaista težak, izgubljen je jedan život, a druga osoba je teško ranjena. Lovački lobi u svim strukturama maksimalno se trudi umanjiti lošu reputaciju, koja je više nego opravdana. Zamjenite svoje ubojite alate, nesigurne ruke i zamagljene oči fotoopremom, a odstrel nemojte raditi iz strasti već samo kad je to nužno i opravdano!

Link na tragediju

Šetači-rekreativci-planinari, sakupljači gljiva, fotografi, na žalost moraju biti jako na oprezu, pazite to je ona loša divlja Hrvatska!

Taj problem s lovcima nažalost je samo dio općeg problema odnosa prema zaštiti prirode kod nas. Nažalost mogu reći kako ga očito vučemo još iz bivše države. U 1980-tim bio sam godinu dana predsjednik komisije za zaštitu prirode na Planinarskom savezu Republike Hrvatske. Godinu dana bezuspješno sam se borio kako u okviru Planinarskog saveza, tako i za uspostvljanje suradnje s institucijama za zaštitu prirode, za poduzimanje sankcija i sl. Nakon godinu dana sam shvatio kako je to bitka s vjetrenjačama, a rezultati su bili više nego skromni (nekoliko održanih seminara o zaštiti prirode i ništa više), pa sam rezignirano dao ostavku, shvativši kako stvarna zaštita prirode kod nas manje vrijedi od papira na kojem je otisnut Zakon o zaštiti prirode, bojim se kako ni danas situacija nije drukćija. Usprkos tome smatram kako treba nastojati nešto pokrenuti, nije mi još jasno na koji način, daj bože kad stupimo u Europskun uniju neka nas ona prisili na poštovanje zakona koje smo sami donjeli. Možda ne bi bilo loše pogledati koja iskustva imaju pojedine udruge i forumi slični našem u drugim zemljama članicama i primjeniti ih kod nas.
Kad smo već kod lova, prošli mjesec pročitao sam u net-izdanju časopisa Color Foto kako Društva za zaštitu prirode u Velikoj Britaniji pozivaju sve osobe kojima je stalo do zaštite prirode neka bojkotiraju kupovinu Nikonovih proizvoda, kako bi Nukon prestao proizvoditi ciljne-snajperske dalekozore za lovačke puške, jer se oni koriste za trofejni lov.