Hodajući po poplavnim livadama Lonjskog polja fotkao sam plodove meni nepoznatog grmlja. Kasnije sam saznao da se radi o vjerojatno unešenoj vrsti "Sremzi" .
Evo što o njoj piše autor "enckiplopedije samoniklog jestivog bilja " Ljubiša Grlić
Sremza (Prunus padus L.) ,je grm ili drvo koje naraste do 15 m visoko.Deblo može imati do 40 cm promjera.Ima uspravljene grane i tanke ogranke.Svježa kora je neugodnog mirisa.Isprva je sivosmeđa, a kasnije tamna i ljuskavo ispucana.Listovi su jajasti od 5-10 cm dugi.Plodovi su sjajni, crni,kuglasti obješeni u grozdu.Mesnati su s jednom košticom, dozrijevaju krajem kolovoza.Vrlo brzo ih pojedu ptice.Sremza je u prirodi dosta rijetko drvo.Plodovi sremze danas se rijetko ili gotovo uopće ne koriste za prehranu.Ponegdje ih upotrebljavaju za pripremu likera.Plodovi i kora koriste se kao lijek u narodnoj medicini.