Misterij jedne zmije

Žuta poljarica - Dolichophis caspius
Žuta poljarica - Dolichophi …

Mužjak s Oliba

 

Misterij jedne zmije - žuta poljarica

Ljudi su od pamtivijeka opčinjeni zmijama, a u raznim kulturama emocije vezane uz zmije se kreću od straha i panike, do divljenja i poštovanja. U današnjem svijetu gdje se čovjek sve više i više otuđuje od prirode nailazimo na mnoge predrasude vezane uz ove životinje. Ovakvu situaciju nalazimo i u Hrvatskoj. Nerazuman strah je prvenstveno odraz neznanja i slabe informiranosti, stoga je bitno širiti pravu istinu o ovim pogrešno shvaćenim životinjama.

 

Kroz ovaj članak pobliže ćete se upoznati sa zmijom koja bi vas vjerojatno mogla natjerati u bijeg! Naravno, ako je ne poznate. Radi se o žutoj poljarici – znanstvenog imena Dolichophis caspius, Gmelin 1789.

 

Žuta poljarica je jedna od najvećih zmija u Europi, može narasti do 250 cm. Naravno, danas u prirodi teško da ćemo naići na ovako impozantne primjerke, u Hrvatskoj su do sada nađene jedinke sve ispod 200 cm duljine. Temeljna boja leđa se kreće od sive, sivo-smeđe, žuto- smeđe do maslinasto-smeđe, a svaka ljuska je svjetlija prema svome središtu. Trbušna strana je žute do narančaste boje, a glava ovih zmija često poprima narančasto do crvenkasto-smeđu boju. Očito je da su ime dobile upravo zahvaljujući ovim atributima. Mladunci se donekle razlikuju od svojih roditelja, jer im je leđna strana posuta uzorkom tamnijih mrlja na svjetlijoj podlozi. No taj uzorak se u većini slučajeva izgubi prilikom odrastanja.

Žute poljarice su zmije aktivne danju i uglavnom se zadržavaju na tlu, iako su vrlo vješte penjačice. Spremne da pobjegnu na najmanji znak nevolje, odabiru sunčališta koja pružaju dobar pregled nad okolicom i koja su u blizini nekog skrovišta. Vrlo su brze i okretne, stoga često pobjegnu od nadolazećih problema. No, ako se nađu u škripcu, pretvaraju se u prave zmajeve! Zauzmu prijeteći položaj s uzdignutim prednjim dijelom tijela, te se vrlo brzo i žestoko brane od neprijatelja. Ugrizne rane koje zadaju mogu biti bolne i krvave, no ipak nema potrebe za panikom. Ova obrambena predstava im je samo način da zbune i prestraše neprijatelja dovoljno dugo da pobjegnu na sigurno. Kako su neotrovnice, za ljude ne predstavljaju nikakvu prijetnju, a eventualni ugrizi vrlo brzo zacijele i ne treba ih tretirati kao išta više od ogrebotine.

 

Žuta poljarica - Dolichophis caspius
Žuta poljarica - Dolichophi …

Juvenilac s Oliba

 

Hrvatska je za ove zmije najzapadniji dio njihove rasprostranjenosti. A upravo je prisutnost žute poljarice u Hrvatskoj vrlo zanimljiva i misteriozna! Naime, njih nalazimo na tri geografski odvojena lokaliteta: u Baranji, na Lastovskom otočju, i na otoku Olibu. Baranjske populacije su logičan slijed njihovog areala, s obzirom na to da ih ima i u Srbiji, pa preko Baranje do Budimpešte u Mađarskoj. No, populacija na Lastovskom otočju je oko 200 km udaljena od najbliže susjedne populacije, one u Crnoj Gori. Za sada ostaje otvoreno pitanje kako su žute poljarice došle na ove otoke, posredstvom čovjeka ili prirodnim putem. Također je još neodgovoreno pitanje kada su stigle na ovo područje, jer su do danas ostale jedine zmije koje tu obitavaju. Na otoku Olibu, udaljenom oko 240 km od Lastovskog otočja, žute poljarice su pronađene tek 2009. godine. Kako su one jedina populacija ove vrste u širokoj okolici, nejasno je na koji način su došle na ovaj otok.

 

Žuta poljarica - Dolichophis caspius
Žuta poljarica - Dolichophi …

Subadultna ženka s Lastova - još se vidi uzorak tamnih mrlja po tijelu 

 

Zbog vrlo malo podataka o njima, te zbog vrlo zanimljive distribucije, Hrvatsko herpetološko društvo u 2013. pokreće višegodišnja istraživanja žute poljarice. Nadamo se da će kroz nekoliko godina nejasna pitanja dobiti svoje odgovore. No, trenutno najvažnije pitanje koje zahtijeva što brži odgovor jest: ima li nade za opstanak ove vrste u Hrvatskoj? U Baranji je do sada nađeno svega nekoliko jedinki, a s obzirom na izumiranje manjih populacija u Mađarskoj, postoji opravdan strah da bi se isti scenarij mogao dogoditi i kod nas u kontinentu. Stoga je nužno što prije utvrditi kolika je brojnost te populacije, što je ugrožava i što se može učiniti da bi se stanje popravilo. Također je vrlo bitno istražiti okolna područja na istoku Hrvatske, jer postoje indikacije i nalazi koje bi valjalo potvrditi na području Vukovarsko - srijemske županije. Otočne populacije su isto tako slabo poznate i bitno je pribaviti što više informacija koje bi vodile prema uspješnoj zaštiti ove zmije. Tek kada se točno utvrdi gdje sve žute poljarice obitavaju, moći će se kvalitetnije pristupiti njihovom očuvanju.

 

Žuta poljarica - Dolichophis caspius
Žuta poljarica - Dolichophi …

Ženka iz Baranje

 

Isto tako je vrlo bitno da ljudi shvate kako su i zmije dio prirodnog bogatstva Hrvatske, te ih kao takve treba valjano štititi. Zakonska zaštita već postoji, no bitniji je odnos svakog čovjeka prema ovim životinjama. Žute poljarice vole koristiti topli asfalt za podizanje tjelesne temperature, stoga su izložene pogibanju na prometnicama. U istočnoj Hrvatskoj biraju staništa lesnih padina koja sve više nestaju kroz zarastanje i intenzivnu poljoprivredu. Gubitak staništa i opasnost na prometnicama su problemi koji se moraju regulirati na višim razinama. No, kao i sve ostale zmije, podložne su neopravdanom ubijanju od strane čovjeka, vrlo često iz straha i neznanja, i to je nešto gdje svatko može pomoći. One mogu narasti velike i djelovati poprilično zastrašujuće ako se osjete ugroženima, no ljudima ne predstavljaju prijetnju. Dapače, vrlo su korisne jer se među ostalim hrane malim sisavcima poput raznih miševa, voluharica i štakora, čime doprinose smanjenju njihove brojnosti i time i smanjenju bolesti koje glodavci mogu prenositi (npr. mišja groznica). Slučajni susreti u prirodi s ovom vrstom stoga mogu završiti bezbolno za obje strane, dovoljno je mirno pričekati da se zmija povuče.

Ukoliko ste i vi negdje vidjeli ovu zmiju, slobodno javite na sljedeći mail:Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. .

Svi nalazi su od izuzetne važnosti !

 

Autor članka: Boris Lauš // fotografije: Boris Lauš